AdSense 300×600 left top text-36

Ovaj je tekst za sve vas, koji doživljavate simptome depresije. To su oni kognitivni (crne misli), emotivni (tuga, apatija), duhovni (beznađe) i somatski (fizička bol, nesanica, prejedanje, nejedenje…). Svi mi pišete kako su vaši simptomi povezani s osjećajem nedostatka ljubavi, najviše jer niste pronašle svog muškog životnog partnera uz kojeg ćete osjećati ljubav I JER NE DOŽIVLJAVATE LJUBAV IZ VANI OD DRUGIH LJUDI.

Prvo ću vam reći da vas sve mnogo volim svojim srcem i sve što pišem pišem iz srca vašem srcu. Jedino ta razina liječi, razina srca. Reći ću vam par temeljnih istina, a vi ih poslušajte opet sa SVOJIM SRCEM, sa SRŽI VAŠEG BIĆA.

Iako sada vrlo jasno i stvarno doživljavaš sva ta neugodna stanja, ona zapravo NISU STVARNA, NISU STVARNA, NISU STVARNA.

Odigravaju se u tebi kao film na filmskom platnu. Dakle, u kinu si i gledaš film o svom trenutnom životu. Probaj odvojite SEBE, koja gledaš od FILMA, kojeg gledaš.

Film, koji gledaš je tvoja depresija.

TI, KOJA GLEDAŠ NIKAD ZAPRAVO NISI NI BILA DOTAKNUTA SVOJOM DEPRESIJOM. JER TI SI VJEČNA NEDODIRLJIVA ŽARKA LJUBAV. To je naprosto činjenica, stvarna činjenica, s kojom smo se rodili i s kojom idemo kroz ovaj život i dalje.

Hajde probaj zamisliti tu scenu sebe u kinu koja gledaš film. Osvijesti da si ti odvojena od filma. Ne boj se odvojiti od filma, samo ga promatraj i u sebi govori: ja sam ljubav, ja sam ljubav, ja sam ljubav. I diši. DIŠI. Možeš za prvi put ovu vježbu raditi sama u svojoj sobi, a kasnije je ‘verglaj’ u glavi ma što radila…

Sada, jesi li se uspjela odvojiti od svojih crnih misli, svoje boli i apatije? Shvati, tvoja depresija nisi TI.

Tvoja depresija je program ranjenog djeteta. Taj program ubačen je u tvoj software negdje putem kroz tvoju obitelj, tvoja iskustva, kroz kolektivno nesvjesno. Ovdje moram napomenuti zadojenost u nas Hrvata, a i drugih naroda, tim nekim nostalgičnim melosom kojim obiluje naše odrastanje. Oliver je meni drag, I Gibo isto…, ali kad ne upijam doslovno sva ona dobra jutra tuge, žuta lišća ljubavi i umiranja bez tebe i kako sve nestaje bez tebe A to svi upijamo odrastajući. Uronjeni u glazbu upijamo obrasce u našu podsvijst, obrasce koji sutra privlače iskustva iste te vibracije.

Shvaćaš li ovo ?

Vrijeme je za reprogamiranje tvoje podsvijesti. Naravno, ukoliko se želiš riješiti depresivnih programa (neki se neće od Olivera odvojiti ni za živu glavu). Jer oni su zaista samo programi. A što radimo s neželjenim programima u kompiću. Uđeš u Control Panel, nađeš program i pritisneš: UNINSTALL i čekaš neko vrijeme dok se program ne izbriše.

Da, da sve je tako jednostavno. Ti si Kreator i BIRAŠ KOJE PROGRAME ŽELIŠ, A KOJE NE u svom kompjutoru.

Depresivni simptomi mogu postati tvoja prošlost ako čvrsto tako odlučiš. Samo moraš PRIHVATITI ODGOVORNOST ZA SVOJ ŽIVOT, odgovornost za sve te programe koje imaš u sebi, a za koje možda i nisi kriv. Nema to veze tko je kriv a tko nije, bitno je da ti preuzmeš odgovornost za svoj život od sada pa nadalje.

Ako još misliš da su drugi krivi za to kako se osjećaš , takvo razmišljanje će te voditi u samo još veću depresiju. To ne isključuje odgovornost drugih ljudi za svoja djela, ali svakako UKLJUČUJE TVOJU ODGOVORNOST ZA TVOJ ŽIVOT. Ti si odgovorna za to kako se osjećaš. Drugi ljudi su ti samo podigli osjećaje koji su već bili u tebi i koje trebaš počistiti.

AdSense 300×600 left top text-36

A kako čistimo sebe od slojeva emotivnog tijela, od emocija koje su drugi podigli u nama, od tuge, od ljutnje. Evo nekih načina:

  1. ČESTOM DUHOVNOM PRAKSOM. Primjer je prekrasna meditacija, slatka molitva, ponavljanje Bozjeg imena, divni Hooponopono (guglaj ako još ne znaš).
  2. Ako si upao u neugodnu emociju ljutnje, tuge, PROMATRAJ TU EMOCIJU I NE ČINI PO NJOJ. Sam čin promatranja odvaja te od snage tog vala i uskoro uviđaš kako se val rasplinjuje.
    Dakle , radi se o SVJESNOM STAJANJU U MIRU USRED OLUJE. Trpiš i brusiš se. Skida se neprirodni, uvjetovani, isprogramirani dio tebe i POSTAJEŠ SVE VIŠE TI.
  3. INTERVENCIJOM VIŠE SVIJESTI, naravno uz tvoje dopuštenje.

I na kraju, život je najbolja terapija. Jedni drugima smo okidač za čišćenje slojeva nas koji trebaju biti očišćeni, a koje sami ne vidimo. Kad god pretjerano reagiramo ljutnjom ili tugom, tada znamo da se iz naše podsvijesti pojavilo ranjeno dijete. Pogledajte ga tada u oči i čujte što vam govori. Ne branite se, ne ignorirajte, ne potiskujte već samo budite prisutni. Neka Vaša Svjesnost obgrli vaše unutarnje dijete. Bol je samo prolazno stanje. A na ovaj način spajanja Svijesti i rane, bol brzo prolazi i rana zacjeljuje. U protivnom bi se pretvorila u patnju radi odbacivanja sebe.

Mi smo ti koji najviše trebamo našu ljubav, a onda ćemo ljubav i pažnju drugih vidjeti, ne kao nužnu potrebu, već kao dar.

Dena Žuvan, psih., denazuvan.simplesite.com

Preuzeto sa: alternativainformacije.com