Because I’m happy, clap along if you feel like happiness is the truth
Pharrell Williams

Kad si sretan lupi dlanom ti o dlan
Poznata dječja

Što je lako biti sretan. Pljesak ili dva, i evo nas. Stanje sreće čeka na nas. Malo zapjevamo, malo zaplešemo i zaboravimo na sve probleme koje nas tište. I onda dođe novo jutro i sve ispočetka. Jo-jo efekt nas prati cijeli život. Postoji li zaista stvarno stanje sreće? Je li naša bit da smo prirodno sretni i zadovoljni samo zato što postojimo, ili moramo nešto „uraditi“ da bi bili sretni?

Smisao života jeste da budemo sretni.
Dalai Lama

Sreća je kada ono što misliš, što govoriš i što radiš su u skladu.
Mahatma Gandhi

Piše: Neven Ilak
dharma-spirit.blogspot.com

AdSense 300×250 left text-20

Sreća je misaono stanje, a tu često vrludamo po putešesvijama poludjelog uma. Da bi bili istinski sretni moramo pomaknuti postojeću točku težišta od stanja gdje smo sada prema mjestu prave sreće. Postoje metode, treninzi, različite pouke od iskusnih ljudi kako dosegnuti to stanje uma. Da, stanje uma, jer treniranjem našeg uma možemo dosegnuti razinu kada smo uistinu sretni.

Sreća je izbor. Nitko drugi ne može odlučiti o vašoj sreći. Samo vi. Samo zato jer je naš sadašnji život pun misli, briga, raznih fizičkih aktivnosti koji nas zaokupljaju po cijeli dan, to izgleda teško. A to je i povezano s ljutnjom, strašću, pohlepom i povrh svega strahom. Teški osjećaji postaju toliko dominantni u našem životu da izgleda nemoguće pomaknuti se u stranu i pustiti sreću da uđe u naš život. Potrebno je vrijeme ili određeni napor da se zaustavi s tom vrstom navike da hranimo negativne emocije i stvorimo nove, bolje i zdravije navike i počnemo ispočetka s našim životom.

Da bi smo započeli sa liječenjem bilo bi dobro zaustaviti se za trenutak. I zašutjeti. Utišati um i jezik. Šutnja može biti bolna. Pokušajte se zaustaviti. Tijelo i um. I samo dišite. Ne radite ništa. Opustite mišiće, kosti, cijelo tijelo. Oslobodite svoju dušu . Samo budite u trenu. To može biti teško, jer niste to radili već dugi niz godina. Djeca to znaju. Kada ste bili dijete i kada ste gledali u zvijezde, čudili ste se kako je svemir tako velik sa svim onim svjetlucavim majušnim zvjezdicama. Samo ste gledali u nebo, šutjeli, jednostavno bivali. Milijuni zvijezda i planeta trepere za vas. Aristotel je rekao da je to prvi trenutak kada su ljudi počeli razmišljati, i počeli pitati ono vječno pitanje: tko smo, odakle smo došli?

Jedan takav trenutak je melem za dušu. Naša duša je zagušena bukom svijeta. I mi smo krivi za to. Opijali smo se materijalnim životom. I zato što smo sada ovisni o takvom načinu postojanja, pokušavamo se izvući iz toga dodavanjem još više buke, više začina, više svega. To nije uspjelo nikome, pa neće ni vama. Druga opcija je da prihvatimo da je život takav i nastavimo sa našim malenim životom dalje, sve dok nas smrt ne rastavi od tijela. Ni to ne uspijeva. Samo stvaramo sve veću koloniju zombija. Nikakvo čudo da u posljednje vrijeme se sve više rade filmovi o zombijima i vampirima. Pa gdje su oni sretni filmovi.

Istu priču nam je Platon pripovijedao prije 2400 godina u svojoj alegoriji pećine. Opisao je to mjesto gdje ljudi žive okovani i ne mogu okrenuti svoje glave u stranu već sve što vide jesu njihove sjene na zidu. Oni percipiraju sav svijet kao sjenu. I komuniciraju kao sjena sa sjenom. I jednoga dana jedna osoba pobjegne iz tog zatvora i počne govoriti naglas: Ljudi, mi nismo sjene, mi smo nešto više. Drugi mu ne vjeruju i žele ga zaustaviti. Ubijte ga, viču. No, oni su samo sjene duše.

Da se vratimo na našu toliko priželjkivanu sreću. Ako ne znamo tko smo, kako možemo biti sretni. Svi učitelji su nam govorili da se prvo moramo probuditi iz dubokog sna da bi počeli živjeti. A prvi korak je utišati naš um.

AdSense 300×250 left text-20

Kad ugasimo tu buku počet ćemo čuti pravi zvuk. Zvuk naše duše. To je osvježavajuće. Kao najbolji wellness spa kojeg možemo zamisliti. Polako rastapamo slojeve lažnog ega kojeg smo gradili život za životom. I stojimo goli ispred sebe. U tom trenutku započinjemo razgovor s dušom, sa samim sobom. Taj trenutak je prekretnica u našem životu. Umjesto neuspjelog Sizifa, koji uporno gura ogromnu stijenu, bezuspješno životima, samo smo se predali i odjednom kamen je tu. Na vrhu planine. I možemo ga otkotrljati bez straha da će nam se išta desiti.

Svima nam je potrebno neko prekretnica u našem životu. Ali, moramo je potaknuti​​. Jedna druga povijesna osoba iz Grčke, Arhimed, je rekao: Dajte mi čvrsto mjesto na kojem ću stajati, i pomaknuti  ću zemlju.

Postoji način da budemo sretni. Postoje ljudi koji to jesu. Oni to znaju, za razliku od većine nas. U Bhagavad Gita Krišna je svom prijatelju Arđuni rekao: Samo pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate duše mogu ti prenijeti znanje, jer su vidjele istinu. Postoji mnogo uzvišene duše oko nas, ali naš napor da se pokušava napraviti korak prema njima nas može učiniti sretnim. To je istina.

Na kraju 11. stoljeća, budistički učitelj Atiśa nam daje nekoliko uputa koje nam mogu pomoći na tom dugom putu od sreće.

Najveće postignuće je nesebičnost

Najveća vrijednost je samoovladavanje

Najveća kvaliteta traži služiti drugima

Najveća zapovijed je neprekidna svjesnost

Najveći lijek je potpuna praznina

Najveće djelovanje je ne prihvaćati svjetovni put

Najveće čudo je preobraziti strasti

Najveća velikodušnost je ne biti vezan

Najveća dobrota je miran um

Najveće strpljenje je poniznost

Najveći napor ne brinuti se o rezultatima

Najveća meditacija otpustiti um

Najveća mudrost je vidjeti kroz pojave

Atiśa