“Tako je malo ljubavi među ljudima. Tko umije voljeti, taj ne bi trebao ništa drugo raditi.” Duško Radović

300×250 centar text-39

Ljubav. Svi je tražimo. Svi mislimo da znamo voljeti. Svi volimo. Svi zbog ljubavi prije ili kasnije patimo. Ljubav = Patnja, ali … Ljubav = Sreća. Između patnje i sreće je tanka nit, ali rizik da patimo svi nesvjesno preuzimamo zaslijepljeni ljepotom trenutka i uvjereni da smo mi nešto posebno i da je baš ta, naša ljubav, najveća na svijetu, da takva nikada nije ni postojala i da postoji samo sreća , koju ništa ne može narušiti, da je osoba koju smo pronašli upravo za nas savršena. U takvoj postavci misli – razočaranje je neminovno, nekad prije, nekad kasnije … i tu se krug zatvara … počinje patnja.

300×250 centar text-39

Za one koji su dovoljno mudri, ta patnja može postati uvod u osobni rast, u neku novu vrstu ljubavi, kroz spoznaju i prihvaćanje objekta ljubavi onakvim kakav jest. Za one malo slabije razočaranje postane preveliko, izgube povjerenje u kompletan muški ili ženski rod, jer zaboga, ako je ljubav nestala, onda nije ni postojala, a ako baš to što smo mi mislili da je ljubav, nije bila ljubav, onda ljubav neminovno i nema. Često, odmah poslije prvog razočaranja, ljudi odustanu od ljubavi. Trude se da je zaborave, da uvjere sebe da ljubav ne postoji i da je ljubav samo neka iluzija, precijenjena riječ. Ne shvaćaju da odustajanjem od ljubavi, odustaju od sebe samih, odustaju od sreće. A nema potrebe, sve je daleko jednostavnije nego što se čini.

Nažalost, nigdje ne postoji škola ljubavi. Učimo je kroz život, svatko na svoj način i od različitih učitelja, manje ili više vještih. Pogrešno nas uče da se samo jednom u životu voli, pogrešno interpretiramo ljubav, pa zaljubljenost i strast podvede pod ljubav. Pogrešno nas uče da postoji samo ta jedna savršena osoba koja baš tamo negdje samo sjedi i nas čeka. Postajemo žrtve iluzija i očekivanja koje smo sami stvorili, pa su nas razočarale. I onda kao prave kukavice … odustanemo …

300×250 centar text-39

A zašto da ljubav ne promatramo kao vještinu? Vještinu koja se kroz život stječe. Nešto kao vožnja automobila .. Zamislite da svi odustanu od vožnje kada prvi put sjednu za volan i pogriješe … Ili kao plivanje … zamislite štetu da ne naučite plivati nikad u životu jer niste uspjeli u prvom pokušaju.

I ljubav se uči … i u ljubavi se odrasta … i polako se shvaćaju njezini različiti oblici …

Sva iskustva koja ste imali ili imate, čine jedno predivno putovanje, jednu potragu za iskrenom i pravom ljubavi, koja postoji i koja će jednog dana, ako ste dovoljno hrabri, strpljivi i ne posustanete u svojoj potrazi, baš u onom trenutku kada naučite voljeti i biti za nju spremni, donijeti sve one prekrasne darove o kojima sanjate. Svaka osoba koju ste voljeli ili volite je prava i bila je tu kao vaš učitelj. Zahvalite se svima koje ste voljeli, jer su vas baš oni učinili ovakvim kakvi danas jeste. Zahvalite se i toj osobi koja je sada pored vas, cijenite sadašnji trenutak, pažljivo otvorite oči i učite.Što prije naučiti sve lekcije škole ljubavi, bit ćete sretniji, voljeniji, ispunjeniji i sa osmijehom u srcu i duši sjećati ćete se svih iskustava koja su vas do tog trenutka dovela.

I ne zaboravite: “Sretan je samo onaj tko umije voljeti!” ~ Herman Hesse.

Autor: Željka Tomić / novasvest.com

Link Unit 200x90x3 horizontalni text-44