Aromaterapija, dio fitoterapije, kontrolirano je korištenje eteričnih ulja i esencija u svrhu očuvanja zdravlja duha, tijela i uma, te liječenja i prevencije bolesti.

Ona je grana alternativne medicine. Službena medicina u Hrvatskoj priznaje aromaterapiju kao svoju komplementarnu granu, što po njima znači da ona ne liječi, već pomaže spriječiti nastanak bolesti ili ubrzati i poboljšati oporavak nakon bolesti.

 

Povijest 

Esencijalna ulja koriste se u medicinske i kozmetičke svrhe već tisućama godina.

Upotrebljavali su ih Egipćani, Indijci, Kinezi, Grci i Rimljani.

Rene Gattefosse

Stari Egipćani su još prije 5000 godina dodavali esencijalna ulja u kreme za lice i pripravke za njegu kose, pa se mogu smatrati prvim aromaterapeutima u povijesti.

Pojam “aromaterapija” uveo je francuski kemičar Rene Maurice Gattefosse je 1920. g., kada je napisao prvu tezu o aromaterapiji, nakon što si je uspješno zaliječio tešku opekotinu na ruci nastalu uslijed eksplozije kemikalija u laboratoriju. Naime, on je opečenu ruku uronio u posudu s lavandinim uljem. Nakon što se brzo i uspješno oporavio – zainteresirao se za djelovanje eteričnih ulja i tako je nastala moderna aromaterapija.

U Francuskoj su se novom naukom počeli baviti farmaceuti i liječnici (1978. g. dr. Paul Balaiche objavljuje studiju o kliničkoj uporabi eteričnih ulja u liječenju infekcijskih i degenerativnih bolesti), pa se stvorio pravac u medicini koji određene bolesti liječi oralnim unošenjem eteričnih ulja u organizam.

Francuski kemičar Henri Viaud je 1980-ih godina objavio kriterije čistoće i kvalitete koje eterična ulja moraju zadovoljavati da bi bila pogodna za uporabu u medicinske svrhe.

Na zapadu je aromaterapija doživjela procvat prije 35 godina. Princ Charles, veliki pobornik ove terapije, uvjerio je britansku vladu da je uvrsti u službeni sustav zdravstvene skrbi. Tu su se eteričnim uljem više bavili pomoćni medicinski kadrovi – medicinske sestre i njegovateljice, pa je tako nastala aromamasaža i drugi načini unošenja eteričnih ulja u organizam.

U Hrvatskoj je 2000.godine otvorena prvo Hrvatsko Učilište za Aromaterapiju. Otvorila ju je Zrinka Jezdić.

 

Dvije škole aromaterapije

Postoji dvije glavne škole aromaterapije – francuska i engleska.

Francuska škola aromaterapije temelji se na radu Renea Mauricea Gattefossea i njegovih sljedbenika Valneta i Penoela.

Ova škola koristi oralni, dermalni, rektalni i inhalacijski način unošenja ljekovitih ulja u organizam i pritom upotrebljava veće doze.

Marguerite Maury

Osim toga, iznimnu pažnju poklanja jasnom definiranju biokemijskog sastava ulja, budući da različite biljne vrste istog roda nekad daju eterična ulja različitog kemijskog sastava.

Začetnica engleske škole aromaterapije je Marguerite Maury, inače Gattefosseova učenica.

Anglosaksonski tip aromaterapije uglavnom se koristi za masažu, opuštanje i dizanje raspoloženja.

 

Osobine

Eterična ulja su hlapljive smjese različitih spojeva karakterističnog mirisa i okusa. Nastaju kao metabolički produkt biljke i nalaze se u korijenu, kori, listovima, cvjetovima, sjemenkama, plodovima. Eterična ulja su zapravo destilirane esencije.

Sastav ulja pojednih biljaka određuje se ne samo prema vrsti i staništu, već i po klimatskim, pedološkim i drugim karakteristikama okoliša, ali i po načinu izdvajanja eteričnog ulja iz biljke. Sam sastav je smjesa spojeva monoterpena, fenilpropana, seskviterpena i drugih sličnih spojeva.

 

Način dobivanja eteričnog ulja

Metoda istiskivanja – najviše se koristi kod citrusnih plodova poput limuna ili naranče, čime se dobiva esencija neke biljke.

Destilacija vodenom parom – postupak se temelji na prolasku vodene pare kroz dijelove biljke. Para prenosi aromatske molekule koje se hlađenjem kondenziraju u eterično ulje, koje se nakon kondenziranja odvaja od vode i ostaje aromatska voda ili hidrolat.

Ekstrakcija pomoću otapala – ulja se dobivaju ekstrakcijom pomoću otapala (alkohol, benzen, eter i druga).

Za dobivanje eteričnih ulje upotrebljavaju se različiti dijelovi biljke:

-cijela biljka u cvatu: metvice, bosiljak, mažuran, geraniji

-cvjetni vršci: lavanda, ružmarini, kadulje, kamilice, timijani, smilje

-cvijetovi: ylang-ylang, neroli, jasmin

-latice: ruža

-plodovi: borovica, klinčićevac

-usplođe: citrusi

-sjeme: anis, komorač, sjeme mrkve, korijandar, muškatni oraščić, paprovac

-trava: limunska trava, palmarosa, citronela

-listovi: čajevac, petitgrejn, eukaliptusi, lovor, matičnjak (melisa), kajeput, ravensara, mirta, zimzelen, pačuli, limunovac (verbena), niauli, cimetovac list

-iglice crnogorica: smreke, jele, borovi, čempres

-kora: cimetovac kora, kamfor

-drveni dijelovi: cedrovi, sandal, ružino drvo

-smolasti produkti: tamjani, mira

-korijen ili podanak: đumbir, vetiver, valerijana.

Ponekad se iz iste vrste biljke mogu dobiti različita eterična ulja, ovisno o dijelu biljke koji se podvrgava destilaciji ili o načinu dobivanja ulja. Tako vrsta Citrus aurantium var. amara daje tri različita ulja: ulje gorke naranče dobiveno hladnim tiještenjem usplođa, petitgrejn destiliran iz listova, i skupocjeni neroli dobiven iz cvjetova. Petitgrejn se može dobiti i iz listova drugih vrsta citrusa. Limun, limeta i bergamot iz usplođa pak daju eterična ulja hladnim tiještenjem ali i destilacijom vodenom parom.

 

Kvaliteta eteričnih ulja
Eterična ulja često se patvore sintetskim spojevima, skuplja se ulja miješaju sa jeftinijima sličnog mirisa, dodaju im se razni kemijski aditivi ili se podvrgavaju dodatnim kemijskim procesima (deterpenizacija, peroksidacija…).

Natpis na etiketi “100% čisto eterično ulje” uopće ne garantira kvalitetu.

Jedan od pouzdanih načina da utvrdite radi li se o kvalitetnom ulju jest da provjerite što sve sadrži etiketa na bočici (ili certifikat kojeg bi prodavač ili dobavljač eteričnih ulja morao imati). Ako je eterično ulje aromaterapijske kvalitete ono će na bočici imati napisano slijedeće:

-latinsko ime roda i vrste biljke iz koje je ulje dobiveno
važno je poznavati točnu vrstu iz koje je ulje dobiveno jer postoji više vrsta lavandi (prava lavanda, širokolisna lavanda, španjolska lavanda, lavandini), eukaliptusa (globulus, radiata, citriodora), metvica (paprena, limunska, nana), borova, jela, smreka, cedrova, tamjana i drugih biljaka

-dio biljke iz kojeg je ulje dobiveno iz različitih dijelova iste vrste mogu se dobiti ulja različitog sastava i djelovanja, primjerice ulje gorke naranče, petit grain i neroli dobivaju se iz iste vrste citrusa ali iz različitih organa

-način dobivanja ulja (jer o njemu također ovisi sastav i djelovanje ulja)

-glavne kemijske sastavnice
ulja dobivena iz iste vrste mogu imati različiti kemijski sastav ovisno o staništu, mikroklimi i drugim faktorima; to su kemotipovi ulja

-npr. ružmarin ima tri kemotipa različitog sastava i djelovanja, od kojih je kemotip kamfor štetan za jetru a kemotip verbenon je liječi, što zorno prikazuje da se ne radi o bezazlenim i zanemarivim razlikama; timijan ima čak devet kemotipova različitog farmakološkog djelovanja

-zemlja gdje je biljka rasla (znalcima može ukazivati na kemotip ulja)

-način uzgoja: biodinamički, organski, konvencionalni, tradicionalni, divlji rast… ukazuje na kvalitetu same biljke te na moguću zagađenost pesticidima i organskim gnojivima.

Ulja kojima na etiketi ili u certifikatu izostaje takva preciznost sumnjive su kvalitete i najbolje je ne koristiti ih na tijelu niti u aromaterapijske svrhe.

 

Primjena 

Dermalno (pripravci za dermalnu primjenu, kupke, oblozi, masaža)
Oralno
Inhalacijski
Vaginalno
Rektalno

Masažom i utrljavanjem u kožu omogućujemo da se ulja apsorbiraju u tijelo i na takav način djeluju na uzrok bolesti.

Inhalacija djeluje neposredno na živčani sustav kroz osjetilo njuha.

Kupkom u koju dodamo 8 do 15 kapi ulja postižemo kombinirani učinak inhalacije i apsorpcije kroz kožu.

 

Inhalacije

Ovo je najčešće primjenjivani način korištenja eteričnih ulja.

Ulja najbrže djeluju kad se unose u organizam inhalacijom.

Stručnjaci su proveli istraživanja uz pomoć elektroencefalograma, u kojima su dobrovoljci udisali eterična ulja, a uređaj je pokazivao koji je dio mozga bio aktiviran i kojom brzinom.

Pokazalo se da je od trenutka udisanja mirisa mozak reagirao u roku od četiri sekunde.

Tisuće mirisnih živčanih stanica u nosnoj šupljini brzo prenose mirisne molekule u mozak. Upravo zbog toga od intenzivnih mirisa nas može ponekad zaboljeti glava.

Naše je osjetilo mirisa tisuću puta osjetljivije od bilo kojeg drugog osjetila.

Drugi podražaji, poput dodira, moraju putovati tijelom putem dugih neuralnih mreža i kroz kičmu prije nego što dospiju do mozga, dok je mirisna reakcija trenutačna.

Mirisi se rasprostiru molekulama koje ispuštaju bića ili predmeti, a učinak mirisnih molekula na naš organizam moguć je i kad nemamo sposobnost osjetiti ikakav miris.

Mirisi zaobilaze neokorteks – svjesni mozak – i utječu izravno na naš limbički sustav i hipotalamus, gdje aktiviraju neuronske receptore i utječu na naše raspoloženje i osjećaje.

Ako želite inhalirati ulje, nakapajte ga u toplu vodu prilikom kupke ili pak u aromalampicu, posudicu grijanu svijećom. Ulje možete mirisati i direktno iz bočice.

Pri vanjskoj upotrebi putem masaže, ulja prodiru kroz pore i sitne kapilare kože te se putem krvotoka prenose po čitavom organizmu, do svake stanice.

Aromaterapeuti smatraju da cijeli organizam biva opskrbljen ljekovitim tvarima iz ulja nakon samo 20 minuta.

Ulja koja se koriste za masažu i vanjsku primjenu uvijek se razrjeđuju s biljnim uljem ili vodom, jer se u prirodnom obliku nalaze u vrlo visokoj koncentraciji pa mogu biti opasna.

Ulja se primjenjuju isključivo dermalno i inhalacijski i to u niskim koncentracijama pa se u smjesi s neutralnim uljem nalazi samo dva do pet posto esencijalnog ulja.

Inhalacija se provodi se putem aroma svjetiljke u koju se stavi voda i nakapa 2-8 kapi odabranih eteričnih ulja. Molekule tih ulja se zagrijavanjem šire po prostoru. Inhalaciju je poželjno provoditi tijekom zimskih mjeseci kada je zrak suh zbog centralnog grijanja i naša otpornost opada. Parne inhalacije koristimo kad se jave akutni problemi upale dišnih puteva. Ukoliko nam je začepljen nos dovoljno je da u 1 l vruće vode stavimo 1 kap eukaliptusa ili metvice te se pokrijemo ručnikom (oči moraju biti zatvorene). Na taj nam se način u vrlo kratkom roku pročiste gornji dišni putevi. Upotreba raspršivača (sprejeva) je poželjna u vrijeme ljetnih vrućina kada odabranim uljima stvaramo osjećaj hlađenja i svježine (metvica, citrusna ulja, eukaliptus, …). Dovoljno je u 90 ml vode staviti 10 ml jabučnog octa i ukapati 30-40 kapi eteričnih ulja. U slučaju kada smo na putu možemo koristiti suhu inhalaciju. Na papirnatu maramicu nakapamo do 5 kapi odabranog ulja i nekoliko puta duboko udišemo. Olakšanje je trenutno.

 

Masaže

Najugodniji način opuštanja tijela i emocija uz korištenje mješavina temeljnih i eteričnih ulja. Sam dodir čini čuda, a pravilno odabrana mješavina čini prave blagodati. Tijelo se oslobađa otrova iz organizma, poboljšava se cirkulacija, stres nestaje. Masaže se mogu provoditi i parcijalno.

 

Kupke

“Uroni u mirise skupocjene koji djelo su bogova samih.”
pjesma kralja Antufa

U prirodne emulgatore ukapamo eterična ulja i dodajemo u kadu s toplom vodom. Djelovanje je dvojako fiziološko (koža, dišni putevi) i psihološko. Kupke se mogu provoditi i parcijalno (ruke, noge, sjedeće kupke).

 

Tuširanje

U tekući sapun ili gel ukapamo odabrana eterična ulja s dodatkom 1 žlice biljnog ulja. Koža će upiti eterična ulja i dodatno se nahraniti biljnim uljem.

 

Saune

Izvanredne su za eliminiranje otrova iz organizma te za probleme dišnih puteva jer se vruće kamenje polijeva vodom u koju su dodana eterična ulja.

 

Komprese

Najčešće ih koristimo kod bolova u zglobovima, mišićima, želucu, kod uboda insekata itd. U vodu stavimo malo jabučnog octa ili morske soli, ukapamo eterična ulja i dobro promiješamo. Umočimo pamučnu tkaninu, iscjedimo i stavljamo na željeno mjesto. Pokrijemo ručnikom i ostavimo po potrebi.

 
Grgljanje

Najčešće koristimo kod upale desni, raznih infekcija, za dezinfekciju usne šupljine ili kod promuklosti. Grgljamo 1-2 minute. Najbolji emulgator je med, u koji smo ukapali 3-4 kapi odabranih eteričnih ulja, pomiješan s vodom.

 

Dodatak kozmetici

Samo jedna kap eteričnog ulja može obogatiti Vašu kremu, tonik ili losion.
Svoj život i životni prostor možete učiniti zdravijim, bogatijim i ljepšim koristeći prekrasne mirise, darove prirode.

 

Biljna (bazna) ulja
Biljna (bazna) ulja su masna ulja koja njeguju i hrane kožu, a služe i kao nositelji eteričnih ulja koja se u njima lako otapaju. Ujedno su dobri lubrikanti za masažu. S obzirom da ih nanosimo na kožu, a njima u masaži premažemo i cijelo tijelo, ona trebaju biti iznimno visoke kvalitete, nerafinirana i hladno prešana.

Bazna ulja se međusobno razlikuju po svojstvima i primjeni. Navedena se ulja najčešće koriste za kozmetičke pripravke, u masaži ili za lokalno utrljavanje. Mogu se koristiti pojedinačno ili se međusobno miješati.

VELIKIM SLOVIMA označena su ulja koja su provjereno najbolja za masažu cijelog tijela zbog omjera upijanja i klizavosti, a kurzivom su istaknuta i brzo upijajuća ulja koja u masaži imaju primjenu za lokalno utrljavanje većih koncentracija eteričnih ulja.

Avokado (Persea gratissima) je brzoupijajuće ulje poput makadamije i lješnjaka. Zbog lecitina kojim je bogato koristi se u kozmetičkim preparatima. Vlaži i omekšava kožu, pogotovo suhu i zrelu, te spriječava starenje koče (djeluje protiv bora). Kvalitetno avokadovo ulje mora biti duboke zelene boje, mutno je a u hladnjaku se zgusne.

BADEMOVO ULJE (Prunus amygdalis var. dulcis) je izvrsno ulje za masažu jer ima izvrstan omjer upijanja i klizavosti, a cijenjeno je i kao univerzalno kozmetičko ulje koje hrani kožu, posebice suhu i osjetljivu kožu.

Boražina (Borago officinalis) i noćurak (Oenothera biennis) su ulja bogata jednom rijetkom masnom kiselinom. Vrlo su nestabilna ulja pa ih treba miješati s drugim baznim uljima. Potiču zarastanje oštećene kože, a ukoliko su kvalitetna koriste se i oralno za njegu kože “iznutra”.

Jojoba (Simmondsia sinensis ili Buxus sinensis) ustvari nije ulje već tekući vosak, i ako je kvalitetan u hladnjaku se mora zgusnuti ili čak ukrutiti. Izrazito je dobar kozmetički preparat za sve tipove kože. Regulira stvaranje sebuma pa je dobar u tretiranju akni. Protuupalan je pa ga je zgodno koristiti u mješavinama kod upalnih infekcija kože. Koristi se i za tretiranje suhog vlasišta.

Kokosovo ulje (Cocos nucifera) na sobnoj temperaturi je kruto ulje (mast) intenzivnog ugodnog mirisa, korisno je za njegu kose, a u kozmetici se upotrebljava uglavnom zbog svojeg mirisa.

Lješnjak (Corylus avellana) je poput makadamije također brzoupijajuće ulje. Budući ima blago adstringentno djelovanje (steže) zgodno ga je koristiti za lokalno tretiranje proširenih vena i popucalih kapilara. Dobro je i za njegu masne i aknama sklone kože, te za tretiranje celulita.

Macerat centele (gotu kole) (Centella asiatica) obično se pripravlja u bademovom ulju. Tradicionalna je biljka za njegu oštećene kože. Ostavlja kožu baršunasto mekom, a jedino je ulje koje samostalno djeluje kod celulita potičući promjenu strukture tkiva.

Macerati kantariona (Hypericum perforatum) i nevena (Calendula officinalis) tradicionalno se rade u maslinovom ulju. No zbog svojstava maslinovog ulja neće biti od neke koristi ako se upotrijebe kao nosači za eterična ulja. Danas se može naći macerate pravljene u makadamiji ili drugim uljima. Oba macerata su inače poznata zbog svojeg djelovanja kod opekotina, kožnih upala, upala živaca (išijas, neuralgije) i kao analgetici kod npr. boli u križima. Macerat nevena je dosta nestabilan pa treba paziti da se brzo potroši ili da se stabilizira dodavanjem ulja pšeničnih klica. Macerati se mogu napraviti u sezamovom, suncokretovom ili u makadamijinom ulju.

Makadamija (Macadamia integrifolia) je ulje koje se izrazito brzo upija u kožu i kao takvo je odlično za lokalno apliciranje kada želimo da eterična ulja brzo dospiju u tkivo i krvotok. Jedino je ulje koje sadrži palmitoleinsku kiselinu koja se nalazi i u sebumu kože, pa je makadamija izrazito dobra za njegu zrele kože.

Maslinovo ulje (Olea europaea) tradicionalno se koristi za masažu. Međutim, budući je jako masno i gusto, sporo se upija u kožu pa će većina eteričnog ulja ostati na koži umjesto da uđe u tkiva i krvotok. K tome, ne vole svi miris maslinovog ulja, a ostavlja i teško perive mrlje na plahtama. Rijetko se koristi za kozmetičke pripravke.

SEZAMOVO ULJE (Sesamum indicum) koje se koristi za izradu kozmetičkih pripravaka i u ajurvedskoj masaži je svijetlo sezamovo ulje (postoji i tamno sezamovo ulje koje se dobiva od prženog sezama i ne koristi se u aromaterapiji niti za njegu kože). Izvrsno je za izradu krema te za maceriranje trava (kantariona, nevena, mrkve…). Navodno povoljno djeluje kod reumatizma.

Shea maslac (karite maslac) (Butyrospermum parkii) je afrička biljka koja se tradicionalno koristila za njegu novorođene djece, prirodni je UV filter i štiti kožu od isušivanja.

SUNCOKRETOVO ULJE (Helianthus annuus) je blago adstringentno pa se primjenjuje kod pro?irenih vena. Djeluje blagotvorno kod suhe i oštećene kože, ali i masne kože.

Tamanu (Calophyllum inophyllum) je ulje duboke zelene boje, iznimnog djelovanja kod upala kože (psorijaza, seboreja), te kod bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija kože. Najbolje ulje za tretiranje proširenih vena.

Ulje ploda divlje ruže (Rosa rubiginosa, R.mosquetta) je izvrsno ulje za regeneraciju kože pa se koristi lokalno kod ožiljaka, bora i za zrelu kožu, opekline, ekceme i psorijazu. Vrlo ga je teško dobiti pa se često patvori s maceratom plodova šipka u nekom drugom ulju. Pravo ulje ploda divlje ruže, za razliku od macerata, ne smije biti jarke crvene boje i nema miris po šipku.

Ulje pšeničnih klica (Triticum sp.) je bogato vitaminom E koji je prirodni antioksidans i kao takvo je odlično za revitaliziranje suhe i zrele kože. Dodaje se drugim uljima kako bi se spriječilo njihovo užeganje.