AdSense 300×250 left text-20

Mnogi ljudi su uvjereni u valjanost tvrdnje da se suprotnosti privlače čak i kad ih vlastiti primjer demantira. Jedno američko istraživanje je obradilo stotine članova internet usluga za upoznavanje partnera pitajući ih da li traže osobu koja im je slična ili koja se od njih razlikuje. Više od 85 posto je odgovorilo da priželjkuju da budu spojeni s nekim tko je drugačiji od njih.

Međutim, kad su u nastavku istraživanja sudionici psihološki testirani tražeći od njih da bliže navedu osobine ljudi s kojima bi željeli ući u vezu, ispostavilo se da većina traži partnera koji im je izrazito nalik prema psihičkim i društvenim obilježjima. “Ljudima se sviđa romantična zamisao o privlačenju različitosti pa je pripisuju sebi iako je ne primjenjuju u stvarnom životu”, istaknuli su autori studije.

Koliko je međusobna sličnost važna za našu naklonost ili odbojnost prema pojedincima iz okoline vidljivo je iz naših svakodnevnih emocionalnih reakcija. Privrženost onima koji su nam slični razlog je zašto “navijamo za naše” kad pratimo sportska ili glazbena natjecanja; zbog simpatije prema sebi sličnima ponosni smo ako čujemo da je netko iz našega grada, regije ili države postigao uspjeh u poslu ili bilo čemu.

Tražimo li mi zapravo drugog sebe?

Jedna od mnogih studija koje su potvrdile da se ljudi privlače prema kriteriju sličnosti, a ne različitosti, provedena je na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Istraživači su proučili prepisku između 3000 članova online servisa za upoznavanje i utvrdili da su korisnici u najvećem broju kontaktirali članove iz čijih su profila mogli zaključiti da su prema nizu karakteristika najsličniji njima.

AdSense 300×250 left text-20

“Pojedinci koji traže novog partnera procjenjuju vlastitu društvenu poželjnost i na temelju te procjene odlučuju koga će kontaktirati”, poručili su istraživači, koji su vrlo slične rezultate postigli i u idućoj, još opsežnijoj studiji.

Velike sličnosti u pogledu ličnosti i uvjerenja postoje ne samo između bračnih partnera nego i između najboljih prijatelja, tvrdi profesor Filipe Rushtona sa Sveučilišta u Zapadnom Ontariju. Da bi utvrdili stupanj sličnosti između sudionika istraživanja Rushtona i suradnici su im dali da ispune detaljne upitnike o osobnosti i uvjerenjima. Za kontrolnu skupinu izabrali su parove jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca, koji su zamoljeni da ispune iste upitnike. Prema očekivanju, blizanci (posebno jednojajčani) pokazali su se vrlo sličnima u pogledu ličnosti, ukusa za hranu, odjeće, glazbe i životnih interesa.

Ono što je iznenadilo istražitelje bila je spoznaja da su supružnici, kao i najbolji prijatelji, bili međusobno podjednako slični kao i parovi dvojajčanih blizanaca. A to znači – prilično slični. Istraživanje je pokazalo da prosječan čovjek sliči na svog vjenčanog partnera i svog bliskog prijatelja koliko netko liči na svog dvojajčanog blizanca!

Dok je sličnost parova blizanaca lako shvatljiva u svjetlu njihovih zajedničkih gena i okolnosti u kojima odrastaju, sličnost bračnih partnera i prijatelja mora imati drugo ishodište: našu odluku da se povezujemo s ljudima koji su nam nalik po bitnim karakteristikama.

Uloga genetske predispozicije u izboru partnera

Ta odluka je dijelom utemeljena na vanjskim utjecajima kao što su obitelj, obrazovanje, kultura i religija. Naša okolina nas usmjerava u pogledu izbora bliskih ljudi. Međutim, to nije sve: naš izbor je dijelom utemeljen u međusobnoj genskoj podudarnosti.

AdSense 300×250 left text-20

Rushtonova studija je dovela do zaključka da se bračni partneri i prijatelji najviše privlače osobinama za koje postoji snažna genetska predispozicija. Što je jača genetska predispozicija za neko ljudsko obilježje – to je veća vjerojatnost da će nam to obilježje biti privlačno kod druge osobe.

“Što je neka osobina nasljednija, to je vjerojatnije da će je muž i žena, ili prijatelji, dijeliti”, rekla je ekipa prof Rushtona u izvješću. “Tražimo partnere koji su taman onoliko genski različiti od nas da bi naša djeca imala pomiješane gene, što je važno za razvijanje otpornosti na bolesti. Ali priželjkujemo i da nam budu dovoljno slični da bi nam zajedički život bio lakši.”

Ljudi ne znaju (barem ne svjesno) koje su osobine više ili manje nasljedne, posebno kad govorimo o uvjerenjima, ukusima, interesima i talentima. No, nasljednost pojedine osobine ipak igra ulogu u razvoju međusobne privlačnosti. Znanstvenici priznaju da nisu potpuno razjasnili mehanizam putem kojeg ljudi prepoznaju osobine koje su im važne kod drugih, ali pretpostavljaju da je taj mehanizam sličan onom koji postoji kod životinjskih vrsta. Životinje što vizualno, što putem mirisnih molekula feromona, detektiraju gene slične vlastitim te se brinu za jedinke s kojima dijele genski kod.

Razina sličnosti je važna i za odnose između roditelja i djeteta, tvrdi psiholog Aron Ben-Zeev u kolumni objavljenoj u Psychology Today. Koliko je važna sličnost roditelja i potomstva odražava i najčešće pitanje koje okolina postavlja nakon rođenja djeteta: “Na koga dijete više sliči?”. Ako roditelj doživljava dijete različitim od sebe, može ga nešto manje voljeti, smatra Ben-Zeev.

“Volimo one koji su nam slični zato što vlastite osobine smatramo normalnim i poželjnim”, kaže američki psiholog Christine Keller, a prenosi Psychology Today. “Dovoljno je da bacite pogled na svoj krug prijatelja: on većinom uključuje ljude koji su vam slični po životnoj dobi, obrazovanju, interesima, klasi i vjerskim uvjerenjima. Taj fenomen je u skladu s teorijom ravnoteže, koja govori da ljudi teže dosljednosti u svojim željama, mislima i stavovima. Pravilo o privlačenju sličnog potvrđeno je u istraživanjima provedenim u raznim krajevima svijeta, uključujući Južnu Ameriku, Bliski istok, južnu i istočnu Aziju. “

Nadomještanje međusobnih vrlina

Međutim, ako nam se sviđaju ljudi koji posjeduju neke karakteristike koje bi mi sami željeli imati – to je odstupanje. Ako imate ambicija napredovati u glazbi ili programiranju, vjerojatno će vas privući netko tko je već uspješan na tim područjima. Također, privlačnost ponekad potječe iz želje za time da se nadomjeste međusobne vrline putem kompromisa. Na primjer, ako jedan partner posjeduje jednu vrlo poželjnu osobinu, a drugi drugu, u interesu im je da se spoje.

Link Unit 200x90x3 horizontalni text-44

Istraživanje koje je proveo psiholog i ekonomist Den Eirl utvrdilo je da žene podjednako zanimaju fizički privlačni muškarci i oni koji su fizički ocijenjeni neprivlačnima, ali zarađuju više od 185.000 dolara godišnje. Međutim, žene kojima je rečeno da manje privlačni muškarci ostvaruju niske zarade nisu bile zainteresirane za njih. “Spajanje parova je složen proces u kojem ljudi ponekad trguju svojim vrijednim osobinama”, zaključila je profesor Keller.

Istraživanja pokazuju i da se različitosti privlače u početnoj fazi odnosa i u površnim vezama. Međusobne suprotnosti u temperamentu mogu na partnere djelovati uzbudljivo i poticajno i da tako posluže kao iskra koja će zapaliti plamen strasti. Obratno, izuzetno velika sličnost između dvoje ljudi može onemogućiti nastanak romanse zbog odsustva pokretačkog momenta. Ljudi koji mentalno nalikuju jedno drugome “kao jaje jajetu” prije će uspostaviti prijateljski ili poslovni, nego ljubavni odnos.

Međutim, kako vrijeme prolazi, različitosti se pretvaraju u prepreke pa odnos može napredovati i razvijati se samo ako dvoje otkriju što više sličnosti u svakodnevnim, “prozaičnim” životnim situacijama: odnosu prema novcu, putovanjima, prehrani, rađanju i odgoju djece, religiji, politici i mnogim drugim pitanjima.

Jedna stvar je što nas navodi da započnemo vezu, a potpuno druga ono što određuje koliko će veza trajati i koliko će kvalitetna biti; trajnost i sreća u vezi zahtijevaju što veću sličnost osobnosti.

Autor: Ozren Podnar / lovesensa.rs