AdSense 300×600 left top text-36

Naš život je veza između datuma rođenja i datuma smrti. Veza koja sadrži sve tajne, drame, tragedije i komedije naših života i svi smo prepušteni toj predstavi tako da smo skloni zaboraviti tko smo zapravo.

Knjiga naših života se proteže između dvije krajnje točke, a ovaj blog je kronika naše osobne povijesti. Priča o ovoj osobnoj povijesti može beskonačno varirati na osobnoj razini. Probijanje kroz različite visine i dubine bezdana na tom putu u svijetu oblika i formi, može pružiti individualnoj skitnici neograničenu sreću i nemjerljivu tugu.

Kroz identificiranje s našom osobnom poviješću zapisanom u svijetu oblika i formi, proživljavamo sebe kao individue različite od svih ostalih.

Naši roditelji su u početku ispleli našu osobnu prošlost; prvo su nam rekli tko smo, postavili su pravila ponašanja u zajednici, zajedno s drugim ljudima u specifičnom društvu.

Tada je mali ego rođen u nama i počeli smo slušati glas ega koji nam je počeo pričati našu osobnu povijest. Unutarnji glas nam je rekao tko smo i kojim putem idemo.

Smatrali smo tu priču toliko uvjerljivom da nam nikad nije palo na pamet preispitati njenu istinitost.

Međutim, je li ova priča stvarno istinita ili je to samo ego koji brblja i hvata nas u paukovu mrežu misli?

Anatomija osobne prošlosti

Svaki moment našeg života se slaže s osobnom prošlošću s našim osobnim Bićem u fokusu. Naš život može biti interpretiran kao okvir te prošlosti. Razlog za to je to što se identificiramo s glasom ega koji priča našu osobnu priču toliko blisko da naša osobna povijest postaje temelj našeg cijelog života.

Bolji pogled na tu osobnu prošlost će otkriti da se naša unutarnja priča sastoji od iskustva i misli. Misli koje objašnjavaju naša iskustva, misli kojima vjerujemo i s kojima se identificiramo, misli koje će tako stvorit temelje našeg osobnog određenja.

Naša osobna prošlost nas drži začaranima, u hipnotiziranom stanju u kojem ja sva naša pažnja posvećena unutarnjem glasu i priči koju priča. Na ovaj način odustajemo od svoje budnosti, svijet prolazi pored nas, jer se samo koncentriramo na elemente stvarnosti koji potvrđuju našu osobnu prošlost.

Zbog toga gubimo svoj dohvat dubljih dimenzija života. Dublje dimenzije su prisutne u našem životu, ali gubimo kontakt s njim zbog manjka budnosti.

Iza osobne prošlosti

Može se postaviti pitanje u nama jesmo li stvarno identični našoj osobnoj prošlosti ili smo možda više od toga? Svatko ima neku neodređenu sumnju da naša osobna prošlost ne odražava zapravo ono što jesmo, da smo zapravo na dubljoj razini od toga.

Kada se sve čini u redu u našoj osobnoj prošlosti, postižemo ciljeve, sretni smo i nejasna sumnja potpuno nestaje u nama, a naša identifikacija s našom osobnom prošlosti postaje jača. Postoje, međutim, momenti u našem životu kada se čini da nam ništa ne uspijeva pa smo nesretni ili patimo. Sumnja tada raste u nama i skloni smo vjerovati da smo više nego samo nakupina misli koje sačinjavaju našu osobnu prošlost. Shvaćamo da smo više od pukih misli.

Dokle god inzistiramo na našoj osobnoj prošlosti i na onome tko ju priča, dublje dimenzije našeg egzistencije ostaju nedostupne za nas. Ne zbog toga što te dublje dimenzije nisu prisutne u našim životima, nego zbog toga pletenje mreže naše osobne prošlosti okupira svu našu pažnju.

AdSense 300×600 left top text-36

Buđenje iz osobne prošlosti

Ukoliko postanemo svjesni naše osobne prošlosti koju pričamo sami sebi, imamo priliku probuditi se iz začaranosti naše osobne prošlosti.

Kako bi postali svjesni naše osobne prošlosti, moramo se zapitati pitanje: „Tko je to tko govori u mojoj glavi, tko je taj unutarnji glas koji mi govori moju osobnu prošlost?“. Jedini mogući iskreni odgovor je „Nemam pojma!“. Svaki drugi odgovor je ukorijenjen u osobnu prošlost i kao takvog ga treba odbaciti.

Iskren odgovor nas može lako šokirati, potpuno iskorijeniti način na koji smo živjeli do sada. Što smo se više identificirali s našom osobnom poviješću, ostat ćemo više zapanjeni. Više ne vjerujemo u ono što smo čvrsto smatrali našom osobnom prošlošću. Međutim, ovo iskustvo nas može odvesti do točke preispitivanja istinitosti o onome što smo vjerovali da je istina u vezi s nama samima.

To je prvi znak da se počinjemo buditi iz hipnotičkog efekta naše osobne prošlosti. Naša pažnja više nije u potpunosti okupirana našom osobnom prošlosti, onome koji ju priča i identificiranjem s tom pričom. Možemo tada razviti senzibilitet za dublje dimenzije našeg života.

Mi smo jedinstvo s postojanjem

Vrata koja vode do dublje dimenzije života su budnost, koja se pojavljuje kao rezultat odmicanja naše pažnje od hipnotičkog stanja slušanja naše osobne priče. Nova budnost nam omogućuje da naučimo o sebi bez identificiranja s našim mislima i emocijama.

Ono što prvo doživljavamo u tom novom, budnom stanju iza naših misli i emocija je potpunost postojanja. U tom stanju sva fragmentacija nestaje iz našeg života, prepoznajemo unutarnji prostor našeg postojanja, našu unutarnju sreću i spokojstvo. Osjećamo se dobro u svojoj koži i shvaćamo da je naša budna svijest slobodna od svake vrste misli i emocija.

Tada možemo odlučit želimo li nastaviti slušati našu osobnu priču ili nastaviti dalje, prema tihim temeljima našeg postojanja.